Ratni zapisi – Slutnje

Nikada do tada nisam vidjela ni tenkove ni transportere, sem na televiziji, i sada sam sa nevjericom gledala. Činilo mi se da pred sobom vidim strašne životinje koje su svakog trenutka bile spremne na napad. Neko neobjašnjivo osjećanje počelo je da me obuzima. Da li je to strah?

Moji najbliži su izgledali nekako zbunjeni, zatečeni; posmatrala sam svakog od njih. Kao da se svak’ pitao sta ce sad biti. Nisam se usudjivala nista pitati. Uostalom, moja, rekla bih , jos uvijek djetinja duša sve to i nije uzimala za ozbiljno. Ne , nisam se uplašila tih čeličnih zvijeri sto su zlokobno i prijeteći stajale, nisam se bojala njihovih otrovnih čeljusti i krvavih kandži. Pogled na oklopne transportere mogao je izazvati samo mržnju u meni. U stvari, u mojoj unutrašnjosti je eksplodirao splet raznih osjećaja. Rađale su se akcione ideje, bunt, osvetoljublje, želja za otporom, mržnja povrh svega.

Znam. Desilo se ono što je malo ko očekivao, mada je ona napetost i nervoza u zraku od ranije nagovještavala jednu takvu mogućnost. U Vlasenicu, mali grad u sjevero-istočnoj Bosni stigla je vojska. Srpska, četnicka, sve mi se čini da je svejedno sad. Upala je tako nenadano (bar se meni tako činilo, jer nisam nista znala), podmuklo, spremna da kroji vlast po svojoj mjeri. Slike sa televizije i vijesti sa radija najedamput su postale naša surova stvarnost. Da li će se i nama desiti ono što i onima prije nas u Zvorniku, Bijeljini? Još uvijek ne znamo kakva je to vojska što tako jednostavno upada u naš grad, ne znamo šta sve namjerava učiniti, ne znamo šta hoće…
Međutim, gledajući sada sa ove vremenske i prostorne distance, to uopšte i nije bila vojska. Bila je to jedna banda ubojica i pljačkaša, koja je bila spremna učiniti i najgnusnija djela za prljave ciljeve svojih umnoporemećenih vođa.

Vijest o dolasku četnicke vojske procula se ubrzo i po svim okolnim mjestima Vlasenice. Nama je tu vijest donio FK, inače radnik u fabrici za preradu drveta “10 avgust”, koji je pošavši na posao, bio zaustavljen i vraćen od strane pridošle vojske. Neki radnici nisu doživjeli tu sreću da ih samo vrate s posla, nego su ih četnici zarobili i oni su faktički postali garancija da će narod predati oružje koje je imao na raspolaganju.
Četnici su, prilikom ulaska u grad, zauzeli stanicu milicije i sve važnije objekte u gradu.

Uloguj se da bi vidio ostatak sadržaja.Molimo . Nisi član? Pridruži Se

You may also like...

Komentariši

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.