Zar je sve bila igra?

Ado se nije javio niti jednom otkako je otišao u Njemačku. Njegova mi je sestra javila da je stigao na cilj i od tad više ništa ne znam o njemu. Ni slutila nikad nisam da će me ovako iznevjeriti. Bilo bi fer od njega da bar razglednicu pošalje. No, ničeg više, otkako je prešao tu švapsku granicu. Zaboravio me.

O, zar je sve ono vrijeme provedeno s njim bilo samo za njega prolazna avantura, zar je ono njegovo ponašanje prema meni, pretjeranja pažnja, nježnosti… bili gluma, njegova igra? Zar neko do te granice može tako da glumi? Ne mogu da povjerujem u to. Uvijek je bio tako dobar prema meni. Zar se mogao tako okrutno poigrati sa mnom? Ipak, to nije moguće. Mora da postoji neki razlog zbog kojeg ne može da mi se javi.
Ponekad sam zabrinuta za njega. Pitam se da se nije šta dogodilo s njim. A možda neće da mi se javi jer sam i ja njega iznevjerila: nisam htjela poći s njim, nisam se htjela udati za njega.

Ne znam šta sad da radim. Jedno je sigurno: tek sam sad shvatila da… Nije važno. Život ide dalje.

***

Možda me nekad oluja bola
donese opet na vrata tvoja
umoran tada pred tobom ću pasti
na tvom pragu zauvijek ostati.

Sačuvaj tajnu, ljubavi moja
nikom ne reci u teškom trenu
zašto je čovjek bez riječi poš'o
ostavio uplakanu ženu.

Komentariši