Tako prolaze dani

Stigne se mnogo toga u jednom danu, pa, ipak, imaš osjećaj da ti vrijeme uvijek izmiče, a ti ga nastojiš stići. Nakon ustajanja, pališ kompjuter i stavljaš kafu, ono, po defaultu.. prije je bila samo kafa. Malo doručkuješ, sjetiš da ćeš mijenjati broj telefona, pa pribjegneš kreiranju sigurnosne kopije sadašnjeg stanja na mobitelu, kako ništa ne bi izgubio prilikom prelaska na novi broj. LG stara mašina, ali to ne bi trebao biti razlog zašto se software za nju ne bi mogao instalirati i ispravno raditi, medjutim, javlja se greška. Do sada nevidjena, nešto kao SideBySide konfiguracija je pogrešna, pregledaj logove ili koristi sxstrace.exe, ako sam dobro zapamtila. Oko toga izgubiš malo vremena, ali ne uspiješ riješiti problem, na kraju napraviš kopiju na samom mobilnom uredjaju pa je preko usb-kabla preneseš na kompjuter – za svaki slučaj.

Onda se sjetiš, sutra je novi radni dan. Trebalo bi u nabavku hrane, šta ono sve fali? Kafa, krompir, piletina, mlijeko.. A da, hoćeš napraviti i kanelbullar (pecivo sa cimetom, uobičajeno u Švedskoj), pa ti i za njih treba šećer, margarin i kvasac. Naoružan odlućnošću, ali prljave kose, zaputiš se ka Lidlu, njemačkoj, nedavno renoviranoj, prodavaonici hrane povoljnijih cijena. Iskoristiš put do tamo kako bi prošetao prirodom, i usput, isprobao savjete iz videa koji si sinoć pogledao, a radi se o tome da budeš svjestan u trenutku. Enesa pratiš od nedavno, koji mjesec ima tome, mada si ga ranije zapazio i interesantan ti je. Duhovnjaka ima raznih, originalnih i onih plagijata, ali ovaj je prilično unikat. Čak štaviše, mnogo toga o čemu govori ti je poznato, i tvoje vidjenje stvari. Rekao je da pjevušenje daje umu materijala da se nečim bavi, dok si ti u sada i ovdje, prisutan, svjestan. Meditiraš uz to mantranje i svjesno disanje. Ok, testirala sam, onako, neobavezno, opušteno. Sve je to, ipak, nešto što drugi govore da radiš, a ti želiš naći sebe i svoj ritam, svoje mantre, svoje disanje, svoju meditaciju. I ti hoćeš biti unikat, a ako pratiš njega i slijediš njegove upute, zar onda nisi kopija? Možda ne. Mnogi čak govore da ti je učitelj potreban, ali ti se iz nekog razloga opireš. Možda zato što si do sada bio, u više navrata, oduševljavan kojekakvim učiteljima, predavačim, motivatorima, ali jedino je K bio duže pažnje vrijedan. Enes je trenutno predmet interesovanja, ali samo da bi svoje vidjenje stvari uporedio s onim što on govori, da bi u neku ruku sebi potvrdio neke stvari, mada.. neke druge nisi spreman da prihvatiš, prilično su ti strane i ne rezoniraju ni sa čim u tebi.

Aeiou, uoiea.. da, test pokazuje da bi morao više da se oglašavaš, da koristiš glasne žice, da pjevušiš, zviždućeš, da se izražavaš. Posebno, jer si sam, nemaš s kim riječ progovoriti, godinama. Pretjeruješ, jer uvijek ima mogućnosti za to, samo treba natjerati sebe.

U Lidlu ne nalaziš baš sve sa spiska, ali, ipak, dovoljno. Bacaš se, po dolasku u stan, na pravljenje peciva. Zakuhati brašno i sastojke sa kvascem, pa ostaviti da se digne, u medjuvremenu, peri sudje, provjeri komentare (Enes je odgovorio na YouTube), prošupljiraš na Facebooku, vratiš se pravljenju peciva, razvijaš tijesto, premazuješ smjesom cimeta, šećera i margarina, uviješ zvrkove ili ruže. Vrijeme pečenja, zaboraviš premazati jajetom i zaboraviš biserni šećer odozgo, pa ti nije jasno zašto im treba više od 8 minuta da porumene. Drugu tepsiju napraviš kako treba. Ručaš u medjuvremenu, a nakon što se pecivo ispeče, kafu stavljaš momentalno. Logički slijed, piješ kafu sa pecivom.

Vrijeme leti, već je izmedju 4 i 5 popodne, vidiš, prozori u dnevnoj sobi još stoje neoprani. Trebalo bi oprati dok je lijepo vrijeme, a ni vjetra nema. Ali, sjetiš se da je Medo Brundo iznajmio film Hundraettåringen sinoć i ako se misli gledati, treba to obaviti u roku 48 sati. Odgledaš ga, malo se zabaviš, ok je, ali ništa spektakularno.

Pa, onda opereš prozore, one velike što se otvaraju odozdo-nagore, pa okreneš odozgo-nadole, da bi oprao i drugu stranu. Uvijek te malo strah tih prozora, ali oprati se moraju. Prebrišeš i okolne dijelove, pa roletne. Onda te krene, pa počneš brisati i druge stvari u boravku, prašine svakako nikad ne manjka. Obrišeš je, a ona istog časa opet od nekud doleprša.

Kontrolišeš vrijeme, opet je izmaklo, htio bi dok ne bude vrijeme za spavanje da stigneš otići malo i napolje, pa se okupati kad se vratiš, ali stići i pogledati malo emisije da nikad nije kasno, jer će biti Sinan. Nekad si ga slušao i ludovao, nešto te u njegovim pjesmama diralo. Sada samo ponekad se sjetiš tih pjesama, ali ih ne slušaš. Možeš kad hoćeš, ali ne žuriš. Ima drugih, ali ni njih ne slušaš. Vremena su se promijenila, ti si se promijenio, ne pjeva ti se više.

Pa, ipak, u komentarima na Fejsbuku slaviš život, braniš ga od onih koji govore da je sve laž, osim smrti, i kažeš, sve je laž, osim života, onog pravog, dostojanstvenog, časnog.

To je bila tvoja nedelja, 21.5.2017.

Reprize
Mi koji smo otišli…

Komentariši