Ratni zapisi – Noć u logoru

Ratni zapisi – Noć u logoru

1130Pala je noć. Nakon što smo nešto prezalogajili, polegnemo. Žene iz grada su donosile hranu, tako da smo je sad-za sad imali .
Beton je bio go i hladan. Sreća je bila pa smo imali 2-3 ćebeta , mogli smo na njih leći, a oni koji nisu imali, morali su se zadovoljiti golim betonom. Pribile smo se jedna uz drugu.
Ogromna masa povaljanih ljudskih tjelesa. Čuo se samo žamor, jer su četnici zahtjevali mir. Bilo je dosta mračno, gorjela je samo jedna ili dvije žarulje. Četnici su prolazili izmedju nas i naredjivali da se djeca pokriju. Ispostavilo se da i to služi nekom cilju.
Djeca moraju biti pokrivena, žene ne.
Ja sam ubrzo zaspala, od umora, i nisam vidjela šta se kasnije dešavalo.
Tek ujutro, kad sam ustala, pričaju da su neke djevojke sinoć odvodili, i , evo, sad su ih ponovo vratili.
Poznavala sam neke od tih djevojaka..
Preplašena onim što sam čula, odmah sam pograbila jednu od onih majčinih marama i stavila je na glavu. Tad sam prvi put u životu poželjela da budem što ružnija.
Nastojala sam da budem nezapažena, a najviše sam željela da budem nevidljiva.
Sjetila sam se da su gotovo s v e djevojke koje sam juče zatekla u logoru bile s maramama na glavi i to mi je bilo smiješno. Možda i glupo. Nisam znala pravi razlog njihovog takvog oblačenja.. Poznavala sam ih od ranije i znala da su imale moderne frizure i modernu odjeću. Sada marama i dimije. Odmah sam shvatila razlog. Ja sam juče svo vrijeme bila gologlava , u kratkoj kožnoj jakni, i uskim pantalonama.
Svo vrijeme pred očima krvoločnih zvijeri.

Ratni zapisi - Drugi dan u logoru
Ratni zapisi - Logor

Komentariši