Pismo sinu za budućnost, br.3

Dragi moj sine…

postepeno ću ti sve reći. Ne želim da ostane ništa nejasno.
Tvoj otac je očito, svo ovo vrijeme dok je bio sa mnom (tih 2 i po godine) odlazio svojoj bivšoj. Razlozi koje je navodio jesu da on odlazi svom djetetu, da mu mora i treba pomoći, da mora razgovarati sa njegovom majkom o tome kako sin funkcioniše kod kuće, itd. Nikad, ali BAŠ NIKAD se nije osvrtao na to da to meni smeta.
Kada je nastala frka oko “potrošenog novca” i kad je tvoj otac odlučio da se razidjemo, počeo je tamo odlaziti, ne skrivajući više. Boravio je tamo , pretpostavljam, po cio dan. Ali, kad sam ga jednog dana uhvatila da piše poruku sa računara svom drugom sinu, u kojoj mu piše da pita majku da dodje tamo i TEBE dovede, e onda sam poludjela.

Poslije svega što sam čula o toj ženi,a  to je sine moj, da je ona sve radila da nas rastavi, pa čak i crnu magiju, onda sam se uplašila za tebe. Nisam željela da ti se bilo što dogodi. Poslala sam poruku tvom ocu da u obzir dolazi da ručaš samo u N-stadu i nigdje više. Tu živi tvoja baka i dedo i tetka. Njima ponešto i vjerujem, ali onoj vještici ne!

U glavu su mi došli dogadjaji iz ljeta 2004. Ti si tada imao samo pola godine, srećo moja. Odnosi izmedju tvog oca i mene su bili katastrofalni. Bio je dalek i rezervisan, sva njegova pažnja je bila usmjerena na provod u BiH i na njegovog drugog sina. Ti i ja smo bili sporedna stvar. Bez obzira koliko čeznula za njim i koliko me boljelo svo to njegovo ignorisanje, mislila sam da se sve može popraviti.

A onda sam uhvatila poruke na dječakovom mobitelu, njegova mama (vještica) mu piše i svaku poruku završava sa
“Poljubi tatu, voli vas mama!”. Šta to znači? Kad sam, konačno, to upitala Medu, on je pokušao sa mnom da razgovara da  mi, eto, kaže, kako je to posljedica odnosa koje su imali poslije toliko godina.

Sine moj lijepi…

U šta sam se upetljala s Medom?

Pa, on me je svo vrijeme samo pravio ljubomornom i uživao u mojoj patnji. On je očito uvijek želio da se žene otimaju za njega. A meni to ne treba. Nije fer ni prema kome, a evo, sad je tvoja mama izvukla najdeblji kraj.

Tata je otišao od nas prije nešto više od mjesec dana, i već ga vidjaju s njom. Ona je kao prepelica, očito nije ni malo iznenadjena našim rastankom kad ga je tako objeručke prihvatila nazad.

Naravno da nije iznenadjena kad je učinila sve da nas razdvoji, preko svog sina (koji me je stalno šikanirao pred sovjim tatom), pa onda neka je bog pita, šta je radila da Medu raspameti. Svo vrijeme su bile čudne te njegove zdravstvene smetnje koje je imao, treperenja u tijelu koja ga izludjuju, nervoza, nemogućnost da se smiri.

A šta sam ja mogla, sine moj lijepi? Željela sam da mu pomognem, tragala da li mogu da se uklone te njegove smetnje. Ništa nije moglo pomoći.

On je otišao od nas, ali se obavezao da te čuva svaku drugu nedelju. Teško mi pada što si sada s njim i što znam da te odvodi kod nje na ručak. Bojim se za te, srećo…

Bilo je svašta u vremenu od njegove odluke da se rastanemo pa do konačnog iseljenja. Jednom sam našla jednu sliku u korpi za smeće na računaru. Na njoj je bila njegova bivša punica i tvoj polubrat. Dobro je znao koliko mi smeta što tamo odlazi, ali je namjerno, ostavio taj trag, da mi pokaže da odlazi tamo. Sa slike se ona smiješi, i svi su mi fini i veseli, a ja suze ronim , samo što se u njima ne ugušim, sine moj lijepi.

Ne znam da li ću mu ikada moći oprostiti svu tu bol koju mi je nanio. A sve zbog pišljivih para!

Ne, to ne moće biti razlog. Novac jesam potrošila, Leni, ali postoje i tome razlozi. Da je on bio muž kako treba, to se nikad ne bi dogodilo. Da nije igrao dvostruku igru, odlazio tamo, pa plaćao joj internet i ko zna šta sve još, da je bar malo više brinuo za nas, to se ne bi desilo.

On je možda i brinuo za nas, ali znaš u kom smislu? Donosio je toalet papir iz firme, kopi papir i vreće za smeće, ostatke voća, fino je to sve… Ali, nakon što dojde, pa se izvali gledati TV, pa ostane sjediti do 2, raspravljati po forumima, i sl. e to baš nije bila briga za NAS.

Nakon svega, moram da se pomirim da je , možda, i bolje ovako, sine. Teško jeste, još uvijek ima i nekih ostataka osjećaja prema njemu, sanjam ga, maštam da nije takvim kakvim se pokazao, ali… Izgleda je došlo vrijeme da sve pustim kraju.

Ispatila sam, isplakala se, shvatila koliko sam bila nesretna sn jim, a on je otišao čim sam napravila prvu grešku. Kakva je to osoba? Ne, neću da govorim da ti ne trebaš voljeti svog oca. Naprotiv. Tebi treba otac, i uzor. Ja ovo pišem samo iz svog ugla, kako i šta mi se sve desilo, srećo moja. Ali, nikad neću reći da je on loš otac.

Pa, zašto nisam otišla odavde još, šta misliš? Što ne mogu tek tako lako da te odvojim od tvog oca. Ne bi vidjao tako često, znam da bi bilo teško i meni i tebi, i tvom ocu, ali… Ako se on, zaista, vrati toj ženi, ozbiljno razmišljam da idemo odavde, sine moj. Ne mogu dozvoliti da te odgaja ta vještica. Ne vjerujem joj i bojim se za tebe…
Život se tako iskomplikovao, srećo moja. Valjda iskrsne neko rješenje,

Komentariši