Novac

Danas sam dobila pismo od brata iz Švicarske. Nakon 3 mjeseca. I ništa. Obradovalo  me je, a naraočito onih 20 franaka što mi je poslao. Mogla bih se navići na takva pisma.

Ovo izbjeglištvo me sasvim transformisalo. Ranije me novac nije toliko zanimao, mada sam znala koliko je dobro imati mnogo novaca. Nisam bila  materijalista! Uvijek sam mislila da su muškarci veće materijaliste od žena, i još uvijek mislim. Medjutim, otkako sam u izbjeglištvu novac me zanima, itekako. Pa, ovdje svako očekuje da mu prijatelji, rodjaci, poznanici koji se nalaze u razvijenim zapadnoevropskim zemljama pošalju koju marku. Navadili smo se dan daju novac, humanitarnu pomoć i druge stvari, a da ni prstom ne maknemo. Preko telefona im se žalimo  kako nemamo para, kako nam “oni” ništa ne daju, preko pisama isto tako žalimo se da nam nije dobro. Stvarno, ljudi su se promijenili. Pitam se, jednom kad se rat završi (ako se ikad i završi) da li ćemo biti sposobni da bilo šta zaradimo, da li ćemo se umjeti boriti za svoj život, ili ćemo čekati da nam neko sam donese sve što nam treba?

Rastanci
U potrazi za smislom

Komentariši