Nova 1995.

Nova 1995. godina ništa novo ne donese. Malo slavlja, više fotografisanja i očaj. Čeznem za nečim krupnijim, značajnijim. Treba mi više društva, velika gužva da se u njoj jednostavno izgubim. Ali, ne, samo krug porodice. Osjećam se kao jedan mali djelić cjeline koja se rasprsla. Braća su još u Švicarskoj, otac u Bosni, “prijatelji srca” u raznim zemljama. Oh, kako bih voljela sve te drage osobe skupiti na jedno mjesto. Nemoguće – možda u raju…

Komentariši