Nesinhronizovana

Da li se i vama dešava da nikad ne dobijete ono što želite u vrijeme kad to želite, već jednom mnogo poslije kad ste već duboko  zagazili u budućnost i kada vam to više i nije važno?

Jednom davno sam tako žarko željela da imam tehničku olovku, znate onu koja ima tako tanko i oštro “srce”, da pisani tekst izgleda kao oštricom mača napisan? Uspjevala sam da nabavim nešto slično, ali osjećaj pri korištenju nikad nije bio besprijekoran, nešto je nedostajalo.. ili bilo traljavo. Ista stvar je bila i sa naliv-perom. Voljela sam da pišem, ali stalno su mi pažnju odvlačile te okolnosti pod kojima pišem, sredstva s kojima pišem, sve je moralo biti savršeno kako bih mogla da se usredotočim na pisanje. To se, na moju žalost i veliku frustraciju, nikad nije dogodilo. Vrijeme se mijenjalo, tehnološki se raslo. Naliv pero i to prekrasno, sa pumpicom, dobila sam od brata mnogo kasnije, kad mi više nije ni bilo važno da ga imam. Pisanje mi je uvijek bilo važno, pa sam se premjestila u novu sferu, onu online / cyber / digitalnu.

Čim su prvi blogeri počeli da istresaju svoje doživljaje u digitalnom obliku, i sama sam se pridružila toj skupini.  Ali… ne držaše me misao, mjesto, ideja, ne bijah sinhronizovana ni sa svojim htijenjima, ni željama, a ni mogućnostima. I još uvijek se samo pripremam. Okolnosti moraju biti savršene kako bih počela da pišem. Pišem onako usput, ali još uvijek od sebe očekujem da STVARNO počnem da pišem. Da blogam, da škrabam, da se izjašnjavam po pitanju svih problema, da lajem na zvijezde ili na nekog tamo, isto ovako nesinhronizovanog. Ne, vrijeme nikad nije idealno. Mijenjam izgled bloga, tražim dlake u jajima, umjesto da pišem. Knjizi se ne sudi po koricama, ne znam zašto mi je forma važna, odakle ta površnost?

(Ilustracija: Alen)

 

 

 

 

Komentariši