Mladost

Valjda to i jeste jedna od čari života da nekad ili nikad ne saznamo baš sve što nas zanima. Stvari se dese samo tako, i to je to. Ne pitaj zašto, i ne pitaj kako. I da li je to moguće, ne pitaj.
Ne dobijemo listu rezultata unaprijed pa da onda svoje vlastite zadatke prema njoj rješavamo.
Facit života ne postoji. Snalazi se kako znaš i spasavaj se ko može.

Ponekad se neko u nekom trentuku izgubi, je li… i više nikad ne pronadje!
Što je najgore, toga nije svjestan, ali drugi itekako jesu, dok ga uporno traže..
Desi se tako da ljudi jednostavno puknu na pola i postanu svjesni da više nisu ni snažni, a ni toliko važni, da nisu voljni a ni za okolinu takvi baš – povoljni .. i ne žele, vala, baš nikakve igrarije tako puno je li .. kao ranije 🙂

Elem, život je promijenio kurs i stremi ka nečemu ozbiljnijem, a istovremeno neizvjesnijem i nesigurnijem.
Brige, problemi, bolesti, eksemi… i čemu onda čovjek da stremi.. moliću lijepo? 🙂

03.12.2005.

Komentariši