Maj 2006

 

31.05.2006.
Crtam, evo, CRTAM!
Da ne kaže sestra kako ništa ne radim, da je ne slušam i da samo zanovijetam.. :P:))
Postavljeno u 23:02, 3 komentar(a), print, #
27.05.2006.
Audio Blog
Opet ja..
Jako me zanima kad ce nas Blogger.ba pokrenuti PodCasting ili kako se već zove… da i mi možemo emitovati svoje audio priloge? Vidim, Crnogorci to već imaju, pa zašto ne bismo i mi?
Pa… mi imamo piramide Sunca i Mjeseca i zvijezda, a nemamo audio blog! Pih! 🙂
A bilo bi lijepo, zar ne?
Postavljeno u 09:21, 5 komentar(a), print, #

26.05.2006.
Niz polje vjetar miriše…

Raspjevala sam se ovdje po kući. Došlo mi je, hoću da osjetim ovu tišinu u punom jeku, da uživam u njoj, iako me polako ubija.. Najradije bih ovo sve rekla, ali šta je blog bez teksta i slike?
Možda to više i nije blog, već monolog, a… što je najnepraktičnije u svemu, zvučni zapis zauzima puno više prostora nego tekst. I ne možeš ga prenijeti direktno, već moraš okolnim putem.. postaviti na neki server pa ga otud linkati.
Nadam se da će se naći rješenje i za ovaj moj problem, i žarko se nadam da ćemo u budućnosti GOVORITI, a ne pisati. Onako izravno i bez dlake na jeziku…
Jer… tvoj glas je samo tvoj glas i niko ne može da te kopira. Mogu ti trpati riječi u usta, ali ono što TI kažeš, to je samo TVOJE. 🙂
Ovdje mama pjeva 🙂
Postavljeno u 11:47, 1 komentar(a), print, #

23.05.2006.
U iščekivanju Godoa

Ponekad ne znam ni što bih sebi rekla, a kamo li drugima. Ponekad ćutanje ovlada cijelom mnome, i samo utisci kroz mene bruje. Snovi kojima uzrok, a ni značenje ne znam..
Borim se, očajno se borim da u svemu sagledam ono bitno.
Trudim se da sve razumijem, ali nisam li onda samo jedan od bezbroj Don Kihota koji se bori sa vjetrenjačama?
Razumjeti sve, o da li je to moguće?
Godine su te kad se užurbano razmišlja. Meša bi rekao nešto u smislu, čovjek je previše mlad da bi imao želja, a već star da ih ostvaruje.
Ko sam, gdje sam, šta radim ovdje, šta me čeka sutra?
Rodjendan, još jedan u nizu, a ja – sve mladja i mladja! 😉
Postavljeno u 21:03, 5 komentar(a), print, #

21.05.2006.
Eurosong – finale

Kafica, računar i ja…
Svo vrijeme razmišljam o onom “lako se tuge oproste al’ samo ljubav nikada”, pa nikako da skontam šta bi to moglo da znači. Ne može da joj oprosti što ga je voljela ili što je drugog zavoljela?
Bilo kako bilo, pjesma je snažna, nikog ne ostavlja ravnodušnim, a ta doza mističnosti samo još više povećava dramatičnost melodije. Šteta što ove godine to nije bilo ono što se tražilo.
Oni “djavoli” iz Finske pobijediše.
Moderna vremena i sve veći zahtjevi čine da više nije dovoljna dobra pjesma i dobra izvedba, potrebno je i ono “nešto” što prevagne u konačnoj ocjeni. Ove godine to bjehu hard-rockeri grupe Lordi, ali moćnost i energija njihove pjesme nose sve sa sobom, sve gori, eksplodira, te je nemoguće ne priznati da su pogodili metu i uspjeli da nas uvjere da zaslužuju prvo mjesto. A kostimi su samo upotpunili jačinu doživljaja.
I to je to.
A mi ćemo još dugo žaliti što ovog puta ne pobijedi Bosna.
Jer ako nam pobjedu nije Hari mogao donijeti, a ko će onda moći?
Postavljeno u 10:38, 0 komentar(a), print, #

20.05.2006.
uuuuuuu

hoce li nocas pobijediti djavoli ili andjeli???????
I'm so excited! 🙂
23:58 :(((
Zakljucak: Monstrumi uvijek pobjedjuju.:)
A pjesma je, fakat, prava!
I show bi pravo dobar!
Postavljeno u 23:30, 1 komentar(a), print, #

19.05.2006.
Eurosong- veče prvo

Jednom rječju – FEŠTA!
Bilo je tu svega: dobre muzike, fine koreografije, kostima, fenomenalnih izvedbi, a sve praćeno fantastičnim svjetlosnim efektima. Biće da, ipak, ima nešto u onome da je svaki ton povezan sa odredjenom bojom, a ova opet s odredjenim mirisom, a što su nam sljedbenici pravca simbolizam pokušali dočarati.
Možda će neko reći da su predstavnici Finske sa svojim monstrum-kostimima i Litvanije sa svojim provokativnim “We're the winners of Eurovision” pokušali sabotažu nad lepršavim i grandioznim fazonom Eurosonga, ali ja mislim da je to nešto osvježavajuće i da su pjesme, zaista, dobre.
Hari, Hari… bilo je očito da ga trema trese, ali “Lejla” je, poput pjesme sirena, kojima se ne može odeljeti. Pa, želimo joj samo to.. da POBIJEDI! 🙂
Postavljeno u 17:28, 2 komentar(a), print, #

18.05.2006.

Tri su stvari bitne jednom muškarcu : posao, familija i .. televizor. Pa, gotovo da sam sigurna da je baš tim redoslijedom. Prvo dvoje mi je i nekako jasno, ali šta li je to toliko zanimljivo u televizoru, to još ne mogu da pojmim. Možda otuda hvataju inspiraciju, motivaciju, možda bolje uče preko pokretnih slika nego ispisanih redova?
Ali TV zatupljuje, to je evidentno. Konstantno upaljen TV gasi sposobnost maštanja, stvaranja vlastitih slika u glavi. Jer, kad ti je već serviraju na ekranu, ne moraš ništa da fantaziraš, da zamišljaš, imaš je gotovu.
Ali, da li je to prava slika stvarnosti?
I da li onda muškarci, zaljubljenici u TV (ostavljam mogućnost da postoji koji postotak muških izuzetaka), postepeno gube sposobnost maštanja, zamišljanja, prestaju li biti kreativni, poduzetni, ostaju li bez ideja?
Čekaju li da će se sve pojaviti pred njima baš kao slika na ekranu?
Slika nam ne može sve pokazati, čak ni više njih.
Ono što sami možemo razumom dokučiti to je naša stvarnost.
***
Sine, za sada, gledaćeš samo crtiće! 🙂
Postavljeno u 00:03, 0 komentar(a), print, #

17.05.2006.
Mama model

Ma, zar mama nije kao foto-model na toj slici? Jao, bas mi se svidjam. I volim se , isto… :))))))
[ko je vidio, vidio!]
Postavljeno u 22:41, 3 komentar(a), print, #

16.05.2006.
Milo mi je em drago

“Jedan od vodećih egipatskih stručnjaka za istraživanje piramida, geolog u Javnoj egipatskoj ustanovi za rudna bogatstva Ali Abdulah Berekat potvrdio je da pronađeni kameni blokovi na obroncima brda Visočica-Bosanske piramide Sunca, nisu djelo prirode već ljudskih ruku” – donosi nam Sarajevo-X danas.
Mogu samo reći: JUPIIIII!!!
Postavljeno u 17:59, 1 komentar(a), print, #

14.05.2006.
Happy Mothers Day!

Malo sam i zabrinuta.
Mamina duša, život, sreća, sunce i ponekad mačak već sad uspješno slaže puzle namijenjene djeci od tri godine.
A muzika.. Odavno slutim da voli raznoraznu svirku i pjesmu… Već sad pjeva sve (švedske) pjesmice iz vrtića, a na sintisajzeru ima svoju omiljenu melodiju.
Hm… A tek kako priča i rezonuje, prosto nevjerovatno!
Ili ja nemam iskustva s djecom?
Možda su takva sva djeca od 2 i kusur godina?
Moj dječak već sad zna gdje se nalaze stvari i predmeti, pa i mene ponekad podsjeti.
Favoriti su mu postali Spiderman, Batman i Nindje… kako te figure i tako malu djecu fasciniraju?
I tako.. Alisa sam u zemlji čuda, jer me moj sin sve više i više zapanjuje.
Ne snalazim se u toj brzini, ali bolje je da je on diktira nego ja.
***
Danas je Dan Majki ili Majčin dan. Sretan nam bio!
(Čestitke primamo do 24:00!) 🙂
Postavljeno u 10:08, 4 komentar(a), print, #

08.05.2006.

Nadovezujući se na predhodni naslov, moram ukazati na nešto što je jako evidentno i transparentno, i nadasve, zanimljivo. Naime, većina tih parova koji brzo i neminovno dožive krah su nastali tzv. spajanjem porodica. Poznato je da su se mnogi naši zemljaci i zemljakinje u dijaspori oženili, tj. udali u Bosni (ili nekoj nam drugoj dragoj republici!), i poslije izvjesnog čekanja i sredjivanja papira, spojili sa svojim izabranikom/ izabranicom srca u zemlji gdje žive. Eh sad… nije sve kako se zamišlja i kako na prvi pogled izgleda. Niti onima koji nastoje, po svaku cijenu, izići van, a bogami, ni onima koji misle da će s osobom iz domovine dobiti oličje dobrote, ljepote i savršenstva.
Nakon svekolikog potucanja i pokušaja prilagodjavanja novoj sredini, učenja jezika i škola, svi smo mi, što namjerno, što slučajno, već poprimili nešto osobina ovdašnjih stanovnika, prilagodili se načinu i brzom tempu života, povećali zahtjeve, proširili vidike i apetite! Onom nedužnom čeljadetu koje tek dodje iz domovine i koje tek treba sve to da prodje, ponekad i nije jasno naše ponašanje, naša trka i sekiracija.
Naši zahtjevi i apetiti!
Stres!
Stres je izraz opštenarodne odbrane i društvene samozaštite. 🙂 Jer, kad nekog upitaš, šta mu je.. reći će da je konstantno umoran i u stresu. A ti se onda i sam streseš, ali od nelagode, od sve te okolo psihoze i paranoje.
To je odlika modernog društva u koje je upalo senzibilno bosansko čeljade, naviklo na sve polagano.
U svemu ne branim niti napadam bilo koga, ali žalim sve one koji su se izgubili u “čarima” modernog društva, izgubili ono bosansko u sebi, postali bezbojna tjelesa koja u trci za materijalnim zaboravljaju na sve ljudsko. A takvih je mnogo.
I tako… zaključujem da je kod bilo kog izbora potrebno otvoriti najmanje 4 para očiju. A poželjno je i više, ako se ima! 🙂
Postavljeno u 01:20, 3 komentar(a), print, #

03.05.2006.
Klub razvedenih

Ni amo-gore, na sjeveru, bratstvo i jedinstvo više ne postoji. Ali druženje pripadnika raznih naroda raznih republika bivše Juge itekako postoji. Normalan svijet je shvatio da smo jedni drugima, ipak, bliži nego što su nam Burundi ili Somalija, Kina ili Čile.
Oni kojima je bilo do rata, i dan danas nose kojekakva pokrivala za glavu sa ona četiri znaka za stepen Celzijusa, ili, pak, neku drugu oznaku, i takvima nije do normalnog druženja.
A ni nama do takvih.
Naše društvance broji nekih 4-5 stalnih članova, novi dolaze i prolaze, ili ostaju. Vidjećemo.
Naime, planiramo osnovati Klub razvedenih. Otkako sam otvorila sezonu, sve ih više iskače iz žbunja, pa nas sve kolektivno šokiraju sa novošću. Ima i onih čije su bračne (mračne) zajednice još odavno na izdisaju, ali se bojim da se takve, ipak, neće okončati tako lako kao ove naše. Jer, kad najviše grmi tad najmanje kiše pada. Kažu. 🙂
Ono što zapravo hoću reći jeste da mi je drago što imamo jedni druge. Spojila nas je nevolja, ali na muci se poznaju junaci. Skupa smo prošli sve to i kroz smijeh ispratili sve ono loše što nam se dešavalo i dešava. Lično sam zbijala šale na vlastiti račun, i sama se sebi smijala. To je bio ventil za ispuštanje gasova onih duševnih sagorijevanja koja su čistila prljave misli i nepotrebne osjećaje.
Pomagali smo se. Bili tu jedni za druge kad je bilo najpotrebnije.
Sad se bliži kraj termina, pa će nas život vjerovatno razbacati na sve strane, ali ostaje za sjećanje to intenzivno druženje, kad smo se svi, gotovo po obavezi, iskupljali za vrijeme pauze u kafiteriji, ili pred Ustanovom na puš-pauzi. Pa i oni koji, kao ja, ne puše, su morali biti tu, ako ništa da se bar šale na račun pušenja. Oni krenu pušiti, a ja im dobacim: Samo vi idite, ja sam već ispušila.. Ili ono: Što prije ispušiš, to ti je bolje… :))
Razvod kao jedna jako nemila pojava nije ništa neobično u Švedskoj. Imam osjećaj da je to, čak štaviše, vrlo očekivana pojava. Imam čak i taj osjećaj da se i matičar dok vjenčava ljude ( i žene, je li ?) već raduje njihovom razvodu.
Ne znam stvarno zašto se onda ljudi (i žene, je li ?) uopšte, vjenčavaju.. pa mogli bi odmah da se razvedu i tako uskrate sebi tu nemilu epizodu? 😀
***
I tako.. Život ide dalje, a i mi s njim.
Ne daj se Igi, ne daj se Meša.. i ne daj se Ines..
Godinama moja Ines :O)
Postavljeno u 17:44, 6 komentar(a), print, #

02.05.2006.
U novom stan(j)u

GOTOVO JE, NAŠA JE! izjavio je nindja, inače moj Big Brother, kad je nakon dugotrajnih i napornih pregovora sa napornom gospodjom iz Njemačke i uz pomoć svoga dugogodišnjeg šahovskog iskustva, uspio da je nagovori da mu proda kuću po više nego povoljnoj cijeni.
Nešto slično sam i ja u sebi promrmljala kad sam se, nakon kratkotrajnih priprema i bez imalo diplomatije, uselila u svoj novi dom.
Trebao mi je iz više razloga, a najviše onih praktičnih.
Nisam megaloman i ne težim velikoj kvadraturi, a po velikom stanu se izgubim i hodajući, a kamo li kad ga treba čistiti i sredjivati.
A kako se tek izgubim kad mi dodje račun od 5500 kruna.
Jest on velik, i svijetao, i prostran.. i s pogledom. Ali takav stan je, pokazalo se, problematičan, sklon incidentima, ama.. tamo mi se i dijete može izgubiti u onim silnim sobetinama.
Pa, šta onda da radim?
Iskoristih priliku i uzeh susjedni stan. Manji, jeftiniji, praktičniji.. i s pogledom na samo jednu stranu svijeta.
Ali onu pozitivniju. Gdje sunce izlazi..
Postavljeno u 22:02, 6 komentar(a), print, #

Komentariši