Januar 2006

 

♫ ♀♪♫☼►◄↕↕‼¶§▬ ↨↑↓☻→←∟↔▲▼↓
Neko piše, neko pamti, a SVI – citamo!
Dobrodošli, BLOGERI…

30.01.2006.
Nikad više januar 2006!

Najduži mjesec u godini na svom izmaku, a baš se bio odužio, k'o gladna godina.
Od onih sam koji više vole ljeto i proljeće, no ipak mislim da je zima nekako romantičnije godišnje doba. Kad snijeg veje i hladnoća steže, a ti žuriš kući, pa se zatrčeš (što namjerno – što slučajno :)) u nekog zgodnog frajera.. pa ga ispod tone odjeće samo krajičkom oka zrakneš, i, glumeći nelagodu, nesigurno se osmjehneš. A njegovi zubi i široki osmijeh bljesnu u zimsko predvedvečerje, ispunjeno krupnim pahuljama…
Čista romantika!
Nastaviš dalje, ispunjen svježinom zraka, i nekom čudnom sjetom. Zima zbližava ljude, jer svi onda tražimo toplinu..
Snijeg nikog ne ostavlja ravnodušnim, ni one što ga željno iščekuju zbog zimskih sportova, ni one što ga moraju čistiti, a bogami ni one stare bake nesigurnog hoda… a tek djeca..
Ljeto.. ehehe.. puhaaa.. baš je vruće .. Tad bježiš i od samog sebe , a kamo li tudjih tjelesnih mirisa.. 🙂
Ne, ne.. ljeto definitivno ne zbližava ljude. :))
Bilo kako bilo, a biće kako hoće, je li.. najduži mjesec u godini je na svom izmaku, i kako god dug, hladan i strašan (a baška, romantičan!) bio, nikad se više ponoviti neće. Nikad više januar 2006! Srećom ili nažalost?
Neko se možda raduje proljeću, raduje budućem, još neznanom, neizvjesnom, nada boljem i sretnijem, a neko, opet, žali za prošlim, propuštenim, ako zna šta je propustio. Neko, opet, niti žali nit’ se raduje, jer vidi sve… il’ ne vidi ništa, iza sebe, ispred sebe, a bogami ni pored sebe.
Živjeti sada, a ne u prošlom i ne u budućem.. živjeti sada … that counts!
Postavljeno u 20:22, 7 komentar(a), print, #

29.01.2006.
Jezzzza me hvata od jezzzzika

Kad si sam život zakompliciraš, pa više ne možeš da se opustiš, niti nadješ izlaza iz silnih nastojanja da stigneš na svaki kolosijek koji ti privlači pažnju.
Opojne švedske riječi zovu poput muževna muškarca koji svojim dubokim glasom i osmjehom obara, pa poželiš da ga osvojiš. Nisam vjerovala da me tako može zainteresovati..
Sa svojim grlenim izgovorom i danski, takodje, ima nekakav erotski naboj, no.. njega je teže osvojiti, priznajem. A.. kad ga osvojiš, poslije više i nije toliko interesantan.. ili jest?
Da li je tako sa svakim jezikom?
Na kraju neki, ipak, moramo zadržati, a najbolje svoj – za zubima!:)
No, tu nije kraj jezicima.
Upisah i jedan programski jezik. To je ono kad pričate mašini jezikom koji ona razumije. Ili joj ga u svakom slučaju prevedu.. neki kompajleri. E, ta komunikacije može biti poprilično otežana, ako ste loš programer kao ja. Nije bitno.
Poenta je da jezicima nikad kraja nema, čak i tamo gdje ih ne očekuješ..
Marketing i home improvement su sfere koje me interesuju, ali koje će morati da pričekaju usljed ove najezde raznih jezika.
Bitno je da blog ne trpi! 🙂
Postavljeno u 22:48, 1 komentar(a), print, #

27.01.2006.
Mama razmišlja, a to već nije dobro..
Naime, ako je posao lakše naći, kad već imaš posao, onda je i ženu lakše naći, kad već imaš ženu?
I muža kad imaš muža? :))
Moram si naći muža kako bih lakše mogla naći… muža!
Glupavo, ha? :))
Postavljeno u 22:36, 9 komentar(a), print, #

27.01.2006.
Život, zaista, čine male stvari.

Večeras smo se moj dječarac i ja igrali kao prava dva druga.
Doduše, ja sam bila ta koja je i osmislila i realizirala igru, a on od ushićenja sve kvario, no, ipak, smo se fino zabavljali.
Nadjoh veliki komad kartona, pa na njemu nacrtah mrežu puteva i ulica, pa uz to logično bješe da i koju kuću, zgradu ( pa čak, i vrtić!) a i poneko drvo, dodam i obojim, je li… zatim iskupih onih milion njegovih autića, pa s njima na nacrtanu džadu..
Elem, bješe to vožnja za pamćenje! 🙂 A što je najvažnije, kad sam se ja, ubrzo, povukla iz igre, moje zlatno dječače je i dalje ostalo da se igra i istražuje. Ni spavati, izgleda, nije htio, ali što se mora – mora i u tome je mama neumoljiva.
Zaključih da ću od sada uvijek morati da smišljam nove i nove igre kako bih i sebe i njega spasila od njegovog zanovijetanja, gnjavaže, pružanja ruku da ga nosim od prozora do prozora (da gleda prava auta!), pa onda traženja sladoleda i slatkiša, ili, avaj, onih MSN namigivanja na računaru..
Iz raznih razloga, od kojih jedan, upravo, bješe bojazan pri pomisli kako ću se igrati s dječakom, priželjkivah djevojčicu još dok sam ga nosila u stomaku. Ali, evo, nauči mama da se igra i s autima, a vjerovatno to nije ni prva ni posljednja stvar. Kad se sjetim da postoje i oni pištolji, puške, pa onda dinosauri, roboti i sva čudovišta ovog svijeta, lijepo me uhvati strah…
Kud je krenulo ovo društvo, počev od dječjeg uzrasta..?
Mame svih zemalja, ujedinite se! Revolucija je počela!
Bar meni. :))
Postavljeno u 00:25, 5 komentar(a), print, #

25.01.2006.
Malo o vaspitanju

Mi, roditelji, trebamo uvijek imati na umu da naše dijete uči od nas i preuzima naše ponašanje, pa, čak i ono koje se ni nama samima ne dopada. Naravno, niko nije savršen, i postoje momenti kada ne reagujemo na ljudsko ponašanje ili neke situacije na koje bi trebali. Jedna od onih stvari koje naše dijete treba da nauči jeste da svi možemo pogriješiti.
Ali, uopšteno, dobro se podsjetiti bar prve 3-4 godine, da postoji jedno malo biće koje prati sve što mi radimo, i kradom sluša svaku riječ koju kažemo. Zato trebamo bar pokušati govoriti jasno i ispravno.
Dijete se uči oponašajući nas, pa čak i kad pogriješi, ne treba ga ispravljati; greške u izgovoru će vremenom same od sebe nestajati, kako se jezik bude razvijao. Znači, trebamo samo paziti da ne govorimo ružne riječi kad mali vragolani slušaju..
***
A što se tiče mog sina, mogu samo da se pohvalim da melje kao prazan mlin, ponavlja kao papagaj, i , uopšte ga nije briga kad pogriješi.
Volim ga (i) zbog toga!
🙂
Postavljeno u 21:09, 1 komentar(a), print, #
21.01.2006.

S onu stranu zdravog razuma…
.. ima vise logike.

Postavljeno u 00:24, 2 komentar(a), print, #
18.01.2006.

Jedna čestitka

Sve najljepše za 2.gi rodjendan NAJLJEPŠOJ djevojčici, želi njena (najljepša?:P) tetkica!
Postavljeno u 22:47, 0 komentar(a), print, #

18.01.2006.
Telefoniraj besplatno s racunara na telefon u 21 zemlju funkcionise savrseno. Provjereno! 🙂
A o v d j e , navodno nude besplatno telefoniranje u 35 zemalja!
Pa, opet, kome se da, nek’ testira.
Zivjela IP telefonija! 🙂

Postavljeno u 20:04, 0 komentar(a), print, #

17.01.2006.

Postavljeno u 17:37, 0 komentar(a), print, #

16.01.2006.

Telefoniraj besplatno
Zvuči zanimljivo… telefoniraj besplatno s računara na računar ili obični telefon u 21 zemlju.
Možda će se nekom dati da ovo testira.
http://www.voipbuster.com/en/index.html
Inače, za internet telefoniju je Skype mnogo poznatiji i popularniji, razgovor preko računara je, naravno, besplatan, a ako zoveš obični tel. plati pa pričaj. 🙂
Postavljeno u 14:36, 3 komentar(a), print, #

15.01.2006.
Povratak
“Vozovi mnogo novih lica nose..”
Budućnost nosi neizvjesnost, i .. nakon svega, ostaje jedna (ironična) istina :
Snovi se, srećom, ne ostvaruju uvijek…
Sanjala sam ružno.
Postavljeno u 22:06, 2 komentar(a), print, #

10.01.2006.
Put na jug sjevera

“Put me zove, moram poći
snjegovi (ni)su okopnjeli…”
Sine moj lijepi..
nije mi lako…
a znam da ni tebi neće biti..
ma koliko ti pažnju odvlačile sve šarene laže ovog svijeta…
faliće ti nešto što je sve do sada bilo uvijek “tu negdje”..
faliće to univerzalno biće za tvoj pojam..
MAMA? pa, to je nešto što se podrazumijeva..
Mama..
sve može nestati iz vidokruga, samo ona ne..
Ali, mora..
Nedostajaćeš mi , mišu moj…
Postavljeno u 21:40, 12 komentar(a), print, #

10.01.2006.
.
HYIP (High Yield Investment Programs) niču k'o pečurke poslije kiše, nude basnoslovnu zaradu..
Rok trajanja, par dana, par mjeseci, ko zna. ..
Easy. Safe. No risk. Testam sa dva dollarsa.
A, evo ga, nadjoh i monitor tih programa.. Što nas ima, mashallah..
Za FOREX (Foreign Exchange) treba biti pametan.
A to nisam ja.. 🙁
Zato prelazim na prodaju E-books! 😉
Postavljeno u 01:39, 3 komentar(a), print, #
05.01.2006.
U logoru, u izbjeglištvu . . .
Ja sam neko
davno, daleko..
Iz magle iznikoh
U maglu ponikoh.
Zle sjene prate
gone me, brate
Viču i prijete
uhode klete
Noću me bole
i misli gole
A nema vode,
ni hljeba, rode..
Suton i zora
sve ista mora
Kako i kuda,
sa ovog studa?
fh, 19.06.1998.
***
Iz nekog (ne)objašnjivog razloga osjećam se baš kao i onda kad je ova pjesma nastala.
A posvećena je bila svim izbjeglicama i svim logorašima našim…
Da li će ikad taj osjećaj nestati?
***
Postavljeno u 22:44, 2 komentar(a), print, #

04.01.2006.
Tetka i po 5. put! 🙂

Postavljeno u 15:19, 3 komentar(a), print, #

Komentariši