Izbjeglički odbor

Danas je Izbjeglički odbor zvanično počeo s radom.Koliko će dugo opstati i s kojim uspjehom će djelovati ostaje da se vidi. Ne skrivam radoznalost zbog toga. Moje je da samo posmatram i zapisujem šta se dešava.

Treba iskoristiti svaki minut da nešto doživiš. Nešto novo. Treba uzeti sve što ti život pruža, isprobati sve. Jer, život je kratak, jednom se živi, pa i to jednom je nekako na brzinu, na brzaka, što bi rekli ljudi (i žene). Čovjek se rodi i kaže:
“Hajd’ da malo odživim, pa se vraćam natrag”.
To mu dodje kao neka dužnost, jer već kad se rodio čovjek mora da živi. Osim ako je toliko bezobrazan, pa se ubije prije vremena.

Ali, Bože moj, šta meni nudi moj život? Šta ja trebam iskoristiti? Meni se ne pojavljuju nikakve šanse ni prilike koje bi trebalo iskoristiti . Pa, čak ni nada u bolje sutra ne postoji. Ljudi kažu, ne govorite da će nam biti bolje sutra, odredite neki bliži datum.” To je tačno.

Htjela bih da konačno završim bilješke o ratu koje sam počela. Ali, teško se sjetiti svega onog što se dogodilo prije 7-8 mjeseci. Ovdje mogu samo u kratkim crtama navesti ono najvažnije. Radi se o strašnom vremenu okupacije i konačnog izbavljenja iz, kako ja običavam reći, zvjerskih kandži. Ovo su glavne teme:

  • Dan okupacije
  • Bijeg pred nepoznatim
  • Pokolj u Pijukama
  • Masakr u Zaklopači
  • Paljenje kuća na Bari i u Džamdžićima
  • U Šahmanijinoj šum,i
  • U šumama Begića i odlazak u Pijuke
  • Konačni obračun 2. juna
  • Tri dana mučenja i skrivanja
  • Predaja
  • U logoru
  • Spasenje
  • Medju svojima
  • Polazak
  • Pred džamijom
  • Trenutno prebivalište

Komentariši