Ratni zapisi- Brat

Još smo neko vrijeme proveli u ljenčarenju. Meni je već postalo nekako tjeskobno u sopstvenoj koži, neki nemir je bio ovladao mnome. Nije se dalo mirovati, nešto me tjeralo da skočim i da se svetim tim zlikovcima što nas od naših domova tjeraju. Ali , imala sam samo tu puku…

Ratni zapisi- Zaklopača

  Život se kako-tako nastavljao. Hrane je bivalo sve manje. Najviše smo jeli tjesteninu. Mlijeka i mliječnih proizvoda je ponestajalo a i ostalih živežnih namirnica.Ako ne metak, prijetila nam je glad.17. maj 1992. je krvavi datum za bošnjački narod u Vlasenici. Toga su dana četnici u Zaklopači ubili (ili zaklali)…

Ratni zapisi- Pijuci

  Bio je petak, 9.maj 1992. Probudila sam se kao i svakog jutra u mračnom raspoloženju, neprestano svjesna prisustva zvijeri koje nazivaju četnicima. (Za mene će oni uvijek biti zvijeri). To njihovo prisustvo doživljavala sam kao neki pritisak, kao veliku nevolju. To je bilo strašno osjećanje koje je prijetilo da…

Ratni zapisi- “Svakodnevnica”

Bilo je vrijeme proljetne sjetve. Medjutim, ona je kasnila. Ljudi su bili zauzeti novonastalom situacijom , zbunjeni i uplašeni nisu znali šta ih čeka u budućnosti. Bili su u dilemi da li da siju kao i svake godine ili ne. Zašto da sijemo ako će to ostati nekome drugome, govorili…

Ratni zapisi – Scenario

I ako su ljudi ranije bili zauzeti svojim poslovima, razdvojeni jedni od drugih, sada su se zbližili. Samo je jedan dan zajedničke nesreće bio dovoljan da zbliži ljude, da im da pouku da se nikad ne razdvajaju jedni od drugih. Ljudi su sada koristili svaku priliku da popričaju i razmijene…

Ratni zapisi- Opet zbijeg

Istog smo dana , u predvečerje, sa torbama, ćebadima i hranom napustili topli dom i krenuli da tražimo skrovište. Nismo znali šta nam noć donosi i zato smo odlučili napustiti kuće i provesti noć u prirodi. Plašili smo se nepoznatog.Skupa sa još nekoliko porodica sklonili smo se u jedan obližnji…

Ratni zapisi – Privremeni povratak

Vraćali smo se kućama sa lažnom nadom da je sve gotovo. Bilo je negdje oko 13 sati i predaja oružja je još uvijek trajala. Ono malo ljudi što nisu htjeli predati oružje zaputilo se prema dalekim selima, nadajući se da će tamo naći utočište i spas. Možda su mislili da…

Ratni zapisi – U šumi

U šumi smo . Osjećam kako mi ova studen probija do kostiju , a i neka čudna strepnja počinje da me sve vise obuzima. Sjedimo na svojim torbama ( u kojima se nalazi sva nasa imovina ), sjedimo nepomično i pitamo se sta li ce sad zbiti. U našoj grupi,…

Ratni zapisi – Slutnje

Nikada do tada nisam vidjela ni tenkove ni transportere, sem na televiziji, i sada sam sa nevjericom gledala. Činilo mi se da pred sobom vidim strašne životinje koje su svakog trenutka bile spremne na napad. Neko neobjašnjivo osjećanje počelo je da me obuzima. Da li je to strah? Moji najbliži…